Isus Krist i Marija

(Berlin: Bode muzej. Foto: Mladen Tomorad, 2011.) Svaki obraćenik na kršćanstvo postao bi punopravnim članom kršćanske općine tek nakon što bi primio krštenje. Osnovni preduvjet bila je vjerska poduka i ćudoredni vjerski odgoj. Prva poduka o vjeri isprva je polazila s privatne strane, no do 3. st. je došla pod nadzor Crkve. Crkva je nadzirala već samo pristupanje poduci. Obraćenik je podrobno ispitivan, prije svega njegove ćudoredne vrline. Stoga se od obraćenika tražilo da naznači nekoga njemu poznatog kršćanina koji će jamčiti za ozbiljnost želje za prihvaćanjem kršćanstva. Ispit kojem je bio podvrgavan obuhvaćao je razloge obraćenja, bračno stanje, zvanje i društveni položaj. Ako bi zadovoljio, posebnim obredom bi postao pristupnik za krštenje, primivši znamenje križa. U sljedeće tri godine životom i djelatnošću pristupnika upravljao je strog dnevni red. Njegovo vrijeme sada je ispunjala posebna poduka koja ga je uvodila u kršćansku vjeru te vježbanje u kršćanskoj pobožnosti. Trogodišnji rok je završavao ponovnim ispitom pristupnika. Njime se procjenjivalo njegovo vjersko i ćudoredno ponašanje u tome razdoblju. Ponovno se tražilo da se jedan jamac zauzme za pristupnika. Njegova dostojnost mjerila se dobrim djelima, u što se ubrajao posjet bolesnicima i poštivanje udovica. Povoljan ishod drugog ispita vodio ga je u završni, drugi stupanj prestupništva. Tada je postao odabranik za krštenje. Ovaj stupanj sastojao se od molitava za duševno čišćenje i obreda istjerivanja zloduha. Njima se pristupnika trebalo osloboditi od zlih sila i izliječiti. U tjednima prije krštenja pristupnici su podvrgavani i češćim pokorničkim vježbama, molitvama i postom. Tek poslije svega ovoga došao bi na red obred i sam krštenja. Nakon njega, krštenici bi se priključili općini vjernika i po prvi put slavili službu Božju. Ovaj prikaz potječe iz Konstantinopola, a nastao je tijekom prve polovice 6. stoljeća

Jedan od prvih prikaza jaslica

Blagdan Isusova rođenja, Božić, nastao je od mnogobožačkih svetkovina. Povezuje ga se s proslavom rođenja boga vremena i vječnosti Ajona na zimski suncostaj (21. – 22. prosinca). Početkom 4. stoljeća u istočnim se crkvama blagdan Kristova prikazanja (Bogojavljenje) svetkovao kao dan Isusova rođenja (6. siječnja). Prvi dokaz o svetkovanju Božića u Rimu potječe iz 336. godine. Ondje su ga slavili 25. prosinca, na dan rođenja Nepobjedivoga Sunca. Isti se dan smatrao i rođendanom boga svjetla Mitre. Time su htjela pokazati Kristova pobjeda nad drugim bogovima. Blagovanje Božića poklapalo se i sa starom rimskom svetkovinom Saturnalijama u čast boga plodnosti Saturna. Ona se u carsko doba proslavljala od 17. do 23. prosinca. Bila je to vesela svetkovina kada su se razmjenjivali darovi. Rimljani su na Novu godinu (1. siječnja) ukrašavali svoje kuće zelenilom i svjetlima te davali darove djeci i siromašnima. U 4. st. i istočne su crkve prihvatile božićni blagdan 25. prosinca, a Bogojavljenje se otada svetkovalo kao blagdan Kristova krštenja. S vremenom je proslava Božića u narodu postupno po važnosti istisnula proslavu Uskrsa. Kasnije je blagdan Bogojavljenja na zapadu postao blagdan Sveta tri kralja

Isus Krist i apostoli, 6. stoljeće

(Poreč: Eufrazijeva bazilika. Foto: Mladen Tomorad, 2004.)

Otkrij postoji li još slikovnih prikaza Isusa Krista i apostola. Saznaj tko, kada i zašto je slikao takve slikovne prikaze

Prikaz Kristova čuda. Isus je prikazan u pratnji apostola na sarkofagu iz početka 4. stoljeća

(Foto: Nacionalni rimski muzej – Palača Massimo. Foto: Mladen Tomorad, 2019.)