Vjerovanja i pogrebni običaji naroda starog Istoka

Links

Istražite na WEB-u

Atonizam – staroegipatski kult boga Atona
www.starapovijest.eu/atonizam-staroegipatski-kult-boga-atona/

Egipatska mitologija i bogovi
www.starapovijest.eu/mitologija-bogovi/

Egipatski svijet mrtvih
www.starapovijest.eu/egipatski-svijet-mrtvih/

Mit o Ozirisu, Izidi, Horusu i Setu
www.starapovijest.eu/mit-o-ozirisu-izidi-horusu-setu/

Zagrobni život i mumificiranje
www.starapovijest.eu/zagrobni-zivot-mumificiranje/

Šauabti figura (definicija, upotreba, povijest, materijali i izrada)
www.starapovijest.eu/sauabti-figura-definicija-upotreba-povijest-materijali-izrada/

Širenje staroegipatskih kultnih fenomena grčko-rimskim svijetom Egipatske grobnice
www.starapovijest.eu/sirenje-staroegipatskih-kultnih-fenomena-grcko-rimskim-svijetom/

Piramide u Egiptu
www.starapovijest.eu/piramide-u-egiptu/

Egipatske grobnice
www.starapovijest.eu/egipatske-grobnice/

Tumač staroegipatskih božanstava
www.starapovijest.eu/tumac-staroegipatskih-bozanstava/

Ep o Gilgamešu
www.starapovijest.eu/ep-o-gilgamesu/

Mit o općem potopu
www.starapovijest.eu/mit-o-opcem-potopu/

Mitologija i vjerovanja Mezopotamije
www.starapovijest.eu/mitologija-i-vjerovanja-mezopotamije/

Enuma Eliš, potop i Gilgameš
www.starapovijest.eu/enuma-elis-potop-i-gilgames/

Staroegipatska knjiga mrtvih
www.starapovijest.eu/staroegipatska-knjiga-mrtvih/

Mit o Izidi i Ozirisu: izvori
www.starapovijest.eu/mit-o-izidi-ozirisu-anticki-suvremeni-izvori/

Gallery

Pogledaj dodatne fotografije s potpisima i izvorima koje još detaljnije pojašnjavaju nastavne sadržaje

Zanimljivosti

Izvori

Himna bogu Atonu

„Ti si u mom srcu, / Nema nikog drugog tko te poznaje, /Jedino tvoj sin, Neferkheprura, Jedini od Ra, /Koga si poučio svojim putevima i svojoj veličini. .../Ti si se uzdigao za svog sina koji je nastao iz tvog tijela, / Kralja koji živi po načelu Ma’at, Kralju Dviju Zemalja, / Neferkheprura, Jedini od Ra, / Sinu Ra koji živi po načelu Ma’at, Vladaru kruna, / Ekhnaton, veliki tijekom svog života i, / Velika kraljica koju on voli, Gospodarica Dviju Zemalja,Nefer-nefru-Aton Nefertiti, živi vječno.“
Amenhotep IV. „Velika himna posvećana Atonu“.

 „Bože ljeta koji je oblikovao sebe, / Koji je načinio zemlju, stvorio sve što je u njoj, / Sve ljude, stoku i jata, / Svo drveće koje raste iz zemlje, / Oni žive kad si zora za njih ...“  
Amenhotep IV. „Manja himna posvećana Atonu“.

Egipatski bogovi

Iz Egipatske povijesti Manetona, koji je svoj popis sastavio u tri knjige. One se bave s bogovima, polubogovima, duhovima mrtvih i smrtnim kraljevima koji su vladali Egiptom do Darija, kralja Perzije.
1. Prvi čovjek (ili bog) u Egiptu je Hefaestej (e.g. Ptah, o. a.) koji je poznat među Egipćanima kao izumitelj vatre. Njegova sina, Heliosa (Sunce, e.g. Ra, o. a.), nasljedio je Sosis (e.g. Shu, o. a): a onda su slijedili Kronos (e.g. Geb, o. a.), Oziris, Typhon, brat Ozirisa (e.g. Set, o. a.), i kasnije Horus, sin Ozirisa i Izide. To su bili prvi koji su vladali Egiptom ...
2. Nakon Bogova, polubogovi su vladali 1255 godina, a zatim druga linija kraljeva koja je držala vlast narednih 1817 godina, zatim je slijedilo trideset novih kraljeva iz Memfisa koji su vladali 1790 godina, a potom deset kraljeva iz Tinisa vladajući 350 godina.
3. Njih je slijedila vladavina Duhova mrtvih i Polubogova idućih 5813 godina.
4. ... cijela vladavina o kojoj Egipćana govore – vladavina Bogova, Polubogova i Duhova mrtvih – zbrojena donosi 24 900 lunarnih godina (mjeseci, o. a.), koje čine 2206 sunčevih godina.
Meneton, Aegyptiaca Fr. 1.1-4.

Egipatski pogrebni običaji

Žalobne pjesme i pokopi kod njih su ovakvi: umre li u nekoj kući kakav cijenjen čovjek, sva ženska družina iz te kuće namaže blatom glavu i lice, a zatim ostave mrtvaca u kući i kruže gradom udarajući se u grudi, te s haljinama svezanim ispod njedara pokazuju dojke dok ih prate sve rođakinje. Na drugoj se strani udaraju u prsa muškarci koji su potpasani na isti način. Kad to obave, nose mrtvaca na balzamiranje.
Herodot, Povijest, II.85.

Balzameri, kad je tijelo doneseno kod njih, proizvode drvene uzorke tijela koje vjerno oboje kako bi nalikovali prirodnom izgledu, te ih ocjenjuju prema kvaliteti; za najbolji i najskuplji oblik kažu da predstavlja onog čije ime se ja prezam spomenuti; sljedeći bolji način je nešto slabiji i jeftiniji, dok je treći najjeftiniji od svih. Nakon što su naglasili te razlike u kvaliteti, pitaju koji se način od njih traži i rođak preminulog, nakon što se dogovore oko cijene, napušta balzamere u njihovu poslu.
Herodot, Povijest, II.86.

Kad se slože oko cijene, naručitelji odlaze da ne bi smetali, a oni koji ostaju u radionici s najvećim marom počinju balzamirati: najprije željeznom kukicom kroz nosnice izvlače mozak, a ono što ne mogu dohvatiti ispiru nekim preparatima. Zatim se trbušna šupljina otvara oštrim kremenim nožem te se iz nje izvadi sva utroba; unutrašnjost se potom čisti i ispire prvo  palminim vinom, a potom ponovno raznim mirodijama. Potom se trbušna šupljina puni čistom razmrvljenom mirtom, kasijskim lovorom i drugim miomirisima, osim tamjana, i opet zašije. Nakon toga se tijelo pokriva cijelo natronom u kojem leži ne duže od sedamdeset dana. Kad to razdoblje, koje se ne smije premašiti, završi čitavo se tijelo pere i omota razrezanim trakama od tanke lanene tkanine i premažu ih bitumenom kojim su se Egipćani uvelike služili umjesto tutkala. U takvom stanju tijelo se vraća obitelji koja za nj izrađuje drveni lijes u ljudskom obliku u koji se stavlja. Pošto ga zatvore, smješta se u obiteljsku grobnicu, okomito uz zid.
Herodot, Povijest, II.86.

Kada se zbog skupoće, dogovori druga srednja vrsta, postupak je drugačiji: tijelo se ne otvara i utroba se ne odstranjuje, ali cedrovo se ulje klistirom ubrizgava u tijelo kroz anus koji se potom zatvara kako bi se spriječilo isticanje tekućine. Tijelo se potom stavlja u natron onoliko dana koliko je određeno, te posljednji dan ispuštaju ulje. Njezin učinak je toliko snažan da njome izlaze trbuh i crijeva u tekućem obliku, a meso rastvara natron, pa tako od tijela ostaju samo kosti i koža. Nakon tog postupka tijelo se vraća obitelji i s njim se više ništa ne radi.“
Herodot, Povijest, II.87.

Treća vrsta primjenjuje se za balzamiranje siromašnih. Utroba se odstranjuje i čisti uljem, a tijelo stoji u natronu sedamdeset dana. Potom se daje da ga odnesu.
Herodot, Povijest, II.88.

Kad je postignut dogovor o svakom detalju i kad je doneseno tijelo, rodbina ga predaje ljudima kojima je to profesija i koji su priviknuti na nju. Prvi je pisar, kako se naziva, koji kad se tijelo položi na zemlju, ispisuje na lijevoj slabini veličinu ureza. Potom jedan koji se naziva rezač reže meso, kako zakon propisuje, etiopskim kamenom i započinje posao. Dotle ga ostali prisutni nabacuju kamenjem, gomilama uvreda i pokušavaju okrenuti oskrvnjivanje prema njemu, zbog toga što je u njihovim očima svatko tko vrši nasilje nad tijelom osobe iz istog plemena, koji ga ranjava ili mu općenito nanosi bol, objekt opće mržnje. Ljudi koji se nazivaju balzameri, smatraju se, međutim, vrijednim časti i razmatranja te povezuju sa svećenicima pa čak dolaze i odlaze u hramove bez zapreka. Kad se oni okupe da obrade tijelo koje je otvoreno, jedan od njih gurne svoju ruku u otvor leša u trup i izvlači sve osim bubrega i srca. Dotle drugi čisti svaki dio utrobe, pere ih u palminom vinu i mirodijama. Općenito, oni pažljivo tretiraju cijelo tijelo tijekom trideset dana, prvo  cedrovim uljem i nekim drugim preparatima, a potom mirtom, cimetom i takvim mirodijama koje ne samo da će ih očuvati kroz dugo vrijeme nego će im dati ugodan miris. I nakon što su tako postupali s tijelom vraćaju ga njegovim rođacima, svaki član zajednice je tako dobro očuvan da su mu čak ostale dlake na njegovim trepavicama i obrvama te mu je cijeli izgled ostao nepromijenjen i prepoznatljiv.
Diodor Sicilski, Knjižnica povijesti, I.914-7.