Knjiga kroz nekoliko razlikovnih poglavlja prikazuje manje poznatu povijesnu građu, na primjeru članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji su rođenjem i/ili djelovanjem vezani za Križevce uz pretpostavku da su nešto važno dali gradu, a i da je grad nešto važno dao njima. Autori su se odlučili za kronološki pristup, pa su – prikazavši najprije povijest Akademije te za predmet razmatranja uzimali jednoga po jednog križevačkog akademika.

U knjizi je prikazan rad ovih akademika:

1. Josip Kalasancij Krasoslav Schlosser (1808. – 1882.)
2. Ljudevit Farkaš Vukotinović (1813. – 1893.)
3. Mirko Bogović (1816. – 1893.)
4. Franjo Marković (1845. – 1914.)
5. Mijo Mijat (Mišo) Kišpatić (1851. – 1926.)
6. Vladimir Srećko Vrkljan (1894. – 1974.)
7. Milislav Demerc (1895. – 1966.)
8. Marijan Detoni (1905. – 1981.)
9. Andre Mohorovičić (1913. – 2002.)
10. Drago Gredenić (1919. – 2018.)
11. Ferdo Bašić (1945.)

Nakon toga prikazano je bogato i raznovrsno djelovanje Akademijina Zavoda u Križevcima te su prikazani akademici bliski Križevcima:

12. Ante Stamać (1939. – 2016.)
13. Dragutin Feletar (1941. – 2023.)
14. Gračanin (1911. – 1981.)

Knjiga je izašla u rujnu 2026. godine, u povodu 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, 210. godina od rođenja i 120. godina od preminuća utemeljitelja Akademije Josipa Jurja Strossmayera.

Isječak iz recenzije: Knjiga akademika Ferde Bašića i dr. sc. Ivana Peklića o hrvatskim akademicima u povijesnoj memoriji Križevaca obuhvaća niz vrijednih podataka koji problematiziraju tematiku u kontekstu općih biografskih metoda i pristupa. Kao cjelina, ovo djelo može se smatrati uspjelim prilogom poznavanju povijesti Križevaca, ali i pojedinih članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tema knjige znanstveno je relevantna i dobro odabrana. Riječ je o novom pristupu koji nastoji kroz koncept biografske povijesti znanosti obraditi i prikazati manje poznatu povijesnu građu, na primjeru članova Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koji su rođenjem i/ili djelovanjem vezani uz Križevce. Uz to je sažeto prikazana bogata i raznovrsna djelatnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od osnutka do suvremenosti.
U historiografiji je pristup analizi djelovanja pojedinaca koji su donijeli nove spoznaje u svoje vrijeme itekako potreban. Unatoč tome što je o akademicima obrađenim u ovoj knjizi pisano na razne načine, objedinjena i vrlo pregledna obrada građe s naglaskom na vezu s Križevcima predstavlja kvalitetan doprinos. U knjizi se primjenjuju suvremeni koncepti koji su u okvirima znanosti etablirani kao i različite metode analize dostupnih izvora. Rad je, osim toga, na visokoj razini interdisciplinarnosti, tim više što su obrađeni akademici bili raznih struka.

Važan znanstveni doprinos knjige je uspješan pregled te kvalitetna valorizacija djelovanja raznih akademika kojima je jedina poveznica činjenica da su bili povezani s Križevcima na razne načine ili bili bliski s križevačkim krajem. Pritom su autori akademike prikazali i kao obiteljske ljude, križevačke sugrađane, što predstavlja doprinos poznavanju povijesti svakodnevice. Osim toga, pregledni životopisi pojedinih akademika napisani su uzorno, pouzdano i kvalitetno.

Vezano uz Križevce, ova knjiga popunjava spoznaje o povijesti Križevaca, od kojih su neke manje poznate ili potpuno nepoznate. Iako se čini da je povijest Križevaca velikim dijelom istražena, tomu ipak nije tako. Prije svega, nedostaju pregled (sinteza) te istraživanja novije i suvremene povijesti. No kroz djelatnost križevačkog Zavoda Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, uz suradnju s brojnim partnerskim organizacijama, u najnovije vrijeme se ipak vide pomaci, a ova knjiga je dio procesa osvjetljavanja novih spoznaja pa je u tome i njezin dodatni značaj. Nadam se da ona neće samo potaknuti na razmišljanje o našoj prošlosti, nego će biti i poticaj budućim istraživačima da se suoče s neistraženim područjima i ugase žeđ za znanjem s novih izvora spoznaja.

Prof. dr. sc. Hrvoje Petrić