Ban Nikola VII. Zrinski (Čakovec, 3. svibnja 1620. – šuma Otok pokraj Kuršanca/Kuršanečki lug, 18. studenoga 1664.) bez dvojbe je jedna od najistaknutijih figura hrvatske i ugarske povijesti 17. stoljeća, za života smatran „herojem kojem je providnost povjerila u ruke sudbinu Europe“, a odmah nakon smrti nazvan je „ocem domovine“ Hrvatske. Uz u Hrvatskoj mnogo poznatijeg brata Petra, šogoricu Anu Katarinu Zrinski rođenu Frankopan i pradjeda Nikolu IV. Zrinskog (branitelja Sigeta), ovom knjigom Nikola VII. Zrinski konačno izlazi iz svojevrsne sjene približavajući se široj hrvatskoj javnosti u kojoj je ponajviše upamćen po paljenju mosta na rijeci Dravi kraj Osijeka, izgradnji Novog Zrina te tragičnoj i nesretnoj smrti u lovu na vepra. Taj prekaljeni borac protiv Osmanlija bio je jedan od najutjecajnijih velikaša na prostoru Hrvatske i Ugarske, s utjecajem i u drugim dijelovima Habsburške Monarhije pa i šire, a iznimno ga cijeni i mađarska historiografija (pod imenom Zrínyi Miklós). Povjesničar Hrvoje Petrić sada prvi put u hrvatskoj historiografiji zaokruženije monografski prikazuje životni put i djelovanje tog znamenitog hrvatskog bana čiji je život naprasno prekinut u 44. godini.
Knjiga donosi informacije o Nikolinu rođenju, djetinjstvu, školovanju, obiteljskoj situaciji, posjedima, vojnoj i političkoj karijeri koja je uključivala generalski čin, ugarskog (i hrvatskog) kraljevskog nadkonjušnika/konjušara (1628. – 1664.), kapetana Legrada i cijelog Međimurja (1640. – 1664.), carskog komornika (1637. – 1664.), hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana i zapovjednika Pokupske (Banske) vojne krajine (1647. – 1664.), zaladskog i šimeškog (šomođskog) župana (1646. – 1664.) i tajnog savjetnika (1659. – 1664.).

Autor se bavi pozicioniranjem Nikole VII. Zrinskog kao političara koji je hrvatski odnosno ugarski politički problem internacionalizirao i nastojao ugradio u šire europske interese.

Predstavlja i njegove prinose pjesništvu koji spadaju u prvorazrednu europsku književnost, ali i uspješno upravljanje posjedima koji su se prostirali od Čakovca preko Vrbovca, okolice Zagreba i Pokuplja do Vinodola, Kraljevice i Crikvenice. Uz to je dan osvrt i na njegova politička i vojna promišljanja. Bavi se i drugim temama kao što su povezanost s Crkvom, vjerska tolerancija, pitanja identiteta i odnosa prema državnosti, ali i dvojbe vezane uz smrt u lovu na vepra.