Knjiga „Orhideje Medvednice“ autora Bojana Vouka pokušaj je boljeg upoznavanja javnosti s dijelom živog svijeta Medvednice, napose onog dijela koji čine više biljke, kaćunovice ili orhideje. Osebujna građa, jedinstveni načini razvitka i rasta sjemenke u mikorizi s gljivicama, načini oprašivanja, specifični oprašivači i njihovo vabljenje samo su neka posebna obilježja ovih spektakularnih predstavnika biljaka jednosupnica. Porodica orhideja (Orchidaceae) svojim svojtama predstavlja najbrojniju skupinu biljaka u cijelom svijetu. Osim toga, spontanom hibridizacijom pojedinih vrsta i rodova mogu nastati čarobni hibridi čija ljepota nadmašuje i najbujniju maštu.

Međutim, ono što u najvećoj mogućoj mjeri razlikuje ove svojte od svih drugih u biljnom carstvu na ovoj Zemlji jest njihova bezmjerna te gotovo neopisiva i neusporediva ljepota oblika i boja njihovih cvjetova. Upravo je zbog toga Zagrepčanin Dragutin Hirc (1853. – 1921.), hrvatski znanstvenik, učitelj, planinar i veliki putnik koji je, među ostalim, mnogo putovao i Medvednicom, orhideje nazvao „najljepšim cvijećem ovoga svijeta“. Gora Medvednica, za razliku od svih drugih gora i planina Hrvatske, na cijeloj svojoj površini ima najgušću mrežu putova i staza. Drugim riječima, Medvednica je najposjećenija gora u Hrvatskoj. Dakle, i u takvim uvjetima i s takvom frekvencijom posjetilaca te s postojećim primjernim potrajnim šumskim gospodarenjem – u odnosu na cijeli prostor Republike Hrvatske – svojte orhideja na Medvednici ističu se zamjetnom brojnošću, a neke i velikim populacijama koje rijetko u takvim veličinama nalazimo u drugim dijelovima Hrvatske. Ta razmjerna brojnost svojti može se objasniti povoljnim uvjetima razvitka koji tu vladaju, kao i postojanjem velikog broja tipova pogodnih staništa.

Oni putnici Medvednicom koji, osim kretanja Leustekovim i drugim putovima i stazama, imaju aktivirana sva svoja osjetila, pronaći će barem neke svojte orhideja, možda čak i one pomalo tajnovite i rijetke, kao što je bezlisni nadbradac te one koje u vrijeme cvjetanja cijelom šumom šire svoj jedinstven i zamaman miris. Takav doživljaj kao na Medvednici nisam doživio nigdje drugdje u Hrvatskoj.

Autor nam je makar dio toga svijeta nastojao pokazati ne samo opisom pojedinih svojti, nego i brojnim originalnim fotografijama. Nadamo se kako će time još više pobuditi interes i motivaciju mnogih izletnika, planinara te ostalih pravih ljubitelja i čuvara prirode, ne samo Zagrepčana, za odlazak i boravak u prirodi, kao i za to veliko biljno blago koje se nalazi u neposrednoj blizini Zagreba.

Dr. sc. Radovan Kranjčev